Pnovo bajkovit prikaz na sajtu Zavoda. Zgrada je u toj meri ruinirana da je i ulaz u nju zabranjen. Samo se čeka da se sruši.
Koliko god lepo izgledao na sajtu Zavoda, sve je samo ne lepo. Odlukom MK grupacije, Fantast je 2021. godine zatvoren i "konzerviran" (šta god da im to značilo) i prepušten opštini Bečej na čuvanje, što se pokazalo kao katastrofalan potez. Tri meseca nije bila sanirana vodovodna cev, te je poplava bila oko samog dvorca. A za sada nepoznati izvršioci su posekli stabla oko kapele. Matica srpska je previše lenja, država nezainteresovana, od lokala do ministarstva. Zavod se pravi mrtav, manje više.
Fotografije sa izgradnje šlajza, nedavno pronađene.
Fotografije potiču iz zbirke Kiš Igora.
Prilično široko postavljena zaštita na "Staro jezgro grada" koja se od nadležnih često zloupotrebljavala i primenjivala po potrebama raznoraznih investitora. Jedan deo zaštićenih objekata više ne postoji, te ćemo u nastavku teksta pokušati da identifikujemo šta je još ostalo pod zaštitom.
Prema tekstu sa sajta Zavoda, pod starim jezgrom se podrazumeva: "Centralni gradski trg u Bečeju tzv. „Pogača“ okružen okolnim blokovima i ulicama Maršala Tita, Moše Pijade, Borisa Kidriča, Petra Drapšina i ostalnim paralelnim ulicama na strani prema Tisi, predstavljaju istorijsko jezgro mesta definisano kroz urbanističku dispoziciju i arhitektonsku vrednost prostora i objekata. ".
Radi lakšeg identifikovanja zgrada pod zaštitom, u naslovu je zadržan opis i adresa sa sajta Zavoda, koji su uglavnom zastareli.
Danas ulica Glavna, pod brojem 4.
Za sada o ovoj zgradi ne raspolažemo drugim podacima.
Sada je na adresi Glavna broj 6. Zgrada osnovnog suda u Bečeju izgrađena je oko 1905. godine. Namenski je građena, najverovatnije kada i zgrada organa za prekršaje koji je u prvim danima bio zatvor.
Danas Glavna 12. Jedna od najlepših zgrada Bečeja,
Literatura: Jasmina Jakšić "Pogled kroz prozor - elementi secesije u arhitekturi gradskog jezgra Bečeja", Gradski muzej Bečej, 2008.
U vreme stavljanja pod zaštitu je bila u vlasništvu Žikić Julije. To je stanje prema Rešenju, ali je sasvim moguće da je to ista zgrada kao prethodna, ali je iz nekog razloga podeljena na dve parcele. Zgrada koja je na uglu i trebala bi biti ta, nije nikada bila u vlasništvu Žikić Julije. Treba napmenuti da su u međuvremenu i parcelni brojevi menjani.
Sada je ulica Glavna broj 21. U vreme stavljanja pod zaštitu 1976. godine je bila vlasništvo Ruhvald julijane. Sada je u vlasništvu porodice Tripolski. Obnovljena je pre par godina u skladu sa smernicama Zavoda.
U katastru je navodno vlasništvo Salihi (Bedžet) Arife, a da je kuća pod brojem 19 vlasništvo porodice Tripolski.
Danas je glavna 19. Najraniji pisani pomen ove kuće, odnosno vlasnika je iz 1937. godine, kada je pripadala porodici Davidovac. Stevan Boarov je kupuje 1947. godine. U vreme stavljanja pod zaštitu 1976. godine je pripadala Boarov Đorđu i Prodanović Ljubici. Trenutno bi trebalo da pripada porodici Tripolski. Iako prilično urušena, i dalje svedoči o arhitekturi svog vremena. Posebno je interesantna monumentalna kapija.
Napomena: nešto ko podataka ne štima po pitanju vlasništva u katastru.
Literatura: Jasmina Jakšić "Pogled kroz prozor - elementi secesije u arhitekturi gradskog jezgra Bečeja", Gradski muzej Bečej, 2008.
Danas je to ulica Glavna broj 11 u kojoj je smeštena Narodna biblioteka. Izgrađena je u periodu 1906-1908. godine kao stambena kuća Karolja Višija, javnog beležnika. Viši Irena, njegova supruga je imala veliku ulogu u društvenom životu Bečeja, uz ime joj je često dodavana i plemićka titula baronice. Pred kraj rata se seli u Suboticu gde je i sahranjena. Od 1945-1958 funkcioniše kao dečiji dom, pa kao sanatorijum, od 1961. do 1989 u njoj dunkcioniše radnički univerzitet "Milenko Milovanov, da bi se u deo sedamdesetih smestila Narodna biblioteka, a posle 1989. godine u potpunosti zuauzima zgradu. Godine 2008. prilikom rešavanja hidroizolacije ispod prodruma je pronađen tunel nepoznate namene i perioda izgradnje, koji po svemu sudeći vodi ispod ulice do danjašnje Vojvođanske banke. Ulaz u tunel, bez da je istražen, je po nalogu Zavoda za zaštitu spomenika zatvoren.
Literatura: Jasmina Jakšić "Pogled kroz prozor - elementi secesije u arhitekturi gradskog jezgra Bečeja", Gradski muzej Bečej, 2008.
Prilično nesrećna definicija, odnosno opis zaštićene zgrade. Radi se o zadudžbini baronice Eufimije Jović, koja se naslanja opštinusku zgradu i u "lakat" nastavlja u Glavnoj ulici.
osnovna škola Zdravko Gložanski
Zgrada sada mašinske škole
Zgradu gimnazije je projektovao 1924. godine bečejski arhitekta Ginder Jožef (Josip). Završena je oktobra naredne godine, Izgrađena je u secesionističkom stilu, malo zakasnelom u odnosu na vreme gradnje, ali i dalje pleni svojom lepotom.
Literatura: Jasmina Jakšić "Pogled kroz prozor - elementi secesije u arhitekturi gradskog jezgra Bečeja", Gradski muzej Bečej, 2008.
Sada je to na adresi Zelena 78. Vlasništvo Gavanski Branka i Stevana u vreme donošenja Rešenja o zaštiti. U međuvremenu je zgrada pretpela značajne vlasničke izmene, pretvorena je u niz lokala i ima veći broj vlasnika.
Sada je na adresi Zelena 74. U vreme donošenja rešenja bila je vlasništvo Živkov Branka. Sada se u njoj nalazi prodavnica garderobe.
Kuću je sagradio na prelasku XIX u XX vek industrijalac Freund József od "svilene" cigle.
Izvor: https://kotodesek.blog.hu/2018/02/25/freund_jozsef članak Glesser Norberta
U drugom delu Zelene ulice, pod brojem 72, između Danila Kiša i Zoltana Čuke, nalazi se protestansko-evangelistička crkva. Kako Bečej ima mali broj pripadnika ove veroispovesti crkva je retko otvorena. Crkva je podignuta 1896. godine. Te godine se obeležavalo 1000 godina od dolaska Mađara na ove prostore i 48 godina od dolaska Franc Jozefa(1848-1916) na presto. Najveći prilog za izgradnju crkve dao je austrijski car i ugarski kralj Franc Jozef I.Pored njega priloge su dali i bečejci Ginder Ignjac sa ženom Anom, Štiher Friđeš stariji, Šumaher Rudolf, supruga Gerber Karolja rođena Šumaher, supružnici Šumaher Janoš i Eržebet, Štiher Đula i Štiher Friđeš mlađi. Crkvu su osveštali evangelistički sveštenik Šarkanj Samuel i reformatorski Sas Karolj.
Izvori:
Spomen ploče u unutrašnjem delu evangelističko-protestantske crkve.
Dragiša Slavić
Amd kuća Gomboš Dežea
Na uglu ulica Zelene I Zmaj Jovine.
Pred kraj svog života baronica Eufimija Jović je zamolila Pravoslavnu crkvenu opštinu da joj dozvoli podizanje kapele što su joj oni i dozvolili. Kapela je podignuta 1861. godine na temeljima pravoslavnog hrama koji je izgoreo u velikom požaru 1849. godine prilikom povlačenja Percelove vojske. Kapela je posvećena svetom Jovanu Krstitelju i slavi slavu 7.jula (Ivan-dan). Na severnom zidu kapele uzidana je mermerna ploča. Tekst na ploči nam govori o poreklu baronice Jović. U kapeli se nalazi ikonostas sa devet ikona, tri se nalaze na zidovima i dve iznad pevnice. Ikonostas je oslikao prota Jovan Stepanov tokom 1912-1913. godine. Crkvena opština je redovno održavala kapelu a 1912. godine je urađena generalna popravka. Sredstva za održavanje obezbedila je braonica svojim testamentom. U tačci 39 Testamenta baronica navodi :“Ostavljam na održavanje kapele, koju sada zidati dajem deset lanaca salaške zemlje“.
Na svečanoj slavskoj liturgiji pored sveštenika, pojaca, građana bili su prisutni i stipendisti baroničine zadužbine.
Izvori:
1.Testament baronice Eufimije Jović
2. Arhiva Pravoslavne crkvene opštine-Bečej, Crkveni letopis knj.1
Dragiša Slavić
Sada je Trg Oslobođenja broj 2. Opštinska zgrada projektovao je Endre Makai 1881. godine u stilu istorizma i eklektike.
Literatura: Jasmina Jakšić "Pogled kroz prozor - elementi secesije u arhitekturi gradskog jezgra Bečeja", Gradski muzej Bečej, 2008.
Zgrada štamparije "Proleter" u stečaju.
Zgrade koje nisu direktno navedene u Rešenju Zavoda, ali spadaju pod staro jezgro grada i nadzor Zavoda, ili je Zavod bio aktivno uključen u njihovu rekonstrukciju.
Iako je opis na sajtu Zavoda za zaštitu spomenika prilično lep i idiličan, obilaskom samog spomenika smo zatekli užasno stanje. O ovome je mejlom 2017. godine Zavod informisan, ali nije bilo nikakve povratne informacije. Ovo je samo nekoliko fotografija koje ilustruju stvarno stanje. Baze koje su ispod nekih od objekata je nemoguće naći, ne postoje bilo kakva obeležja ili table, a o uređenim prilazima ne vredi ni pisati.
Salaš Sekulića, baza "Veliki Lublin".
Spomen ploča, oštećena najverovatnije lovačkom sačmom.
Jedna od prostorija salaša.
Mozaik sačinjen od biber crepa.
Rodna kuća Šamu Mihalja.
Tabla na spomen kući