Na ovoj stranici se nalaze dokumentarni i igrani filmovi koji su u celini, ili su samo u nekim delovima snimani u Bečeju. U listu za sada nisu uključeni tv prilozi, kvizovi...
Prema do sada prikupljenim podacima u opštini Bečej je sledeće snimljeno:
Umesto nekog opisa sasvim dovoljan je tekst Ivana Kovača, objavljen na desetogodišnjicu kino kluba u "Bečejskom mozaiku":
"Prva banka Filadendron produkcije
Kako bih u prigodnom tonu otpočeo tekst o desetogodišnjici Filadendron produkcije, bečejskog amaterskog kino kluba, namislio sam da se bliže obavestim o filadendronu, biljci.
Neočekivano, ono što pronađoh u dlaku odgovara i celuloidnom filadendronu – naime, da je „vrlo otporan, ne voli jako svetlo, pa zato može da uspeva i na tamnijem mestu“. Popularni Filadendronci zaista nikada nisu pripadali oficijelnoj kulturi ovoga grada (ako tako nešto, kao konzistentno, uopšte postoji), već su sa margine, pretežno sprdnjom, a katkad i s gorčinom, zapucavali ka centru. Dakle, ka nekritičkoj EUnizaciji svega i svačega, ali i straha od nje („Dragoljube“), ka apsurdnim lavirintima zdravstva („Zakazivanje zakazivanja“), ka s foteljama slepljenim opštinskim guzonjama („Bečej kosmos“), itd. Alternativnim pogledom na društvenu stvarnost, ali i amaterskim pristupom u najboljem smislu te reči (posvećeničkim, vaninstitucionalnim), Filadendronci su postali jedan od stožera bečejske urbane scene, kakve-takve, ali ipak postojeće.
Činjenica je da ima već tri godine kako nisu snimili film. Razlog je možebiti u tome što nosioci Filadendron produkcije (Živkov, Pivnički, Prkosovački) više nisu mladi kao rosa, da tako kažem, dok je poetika njihovih filmova u bitnom mladalački buntovna. Bilo kako bilo, nove generacije mladih filmskih buntovnika u Bečeju nema, iako je ovaj i dalje „na tamnijem mestu“ i preklinje da bude filmovan na način na koji su to činili Filadendronci. Nadam se, ipak, da proslava jubileja nije bila komemorativna, već da će upravo poslužiti kao podstrek za nove klape. Filadendron je, ne zaboravimo, vrlo otporan."
"Bečejski mozaik" od 29. novembra 2013. godine.
Deo njihove produkcije možete pogledati na linku ispod:
https://vimeo.com/filadendron?fbclid=IwAR1Ne0aOaNmycV1qkBGoqQchjz6U3wUYi2sGIU13dbfqS64zpcq2ccxU3AM
Snimljen pre 1932. godine, dokumentarac Jakšić Danila, Ne postoji sačuvan film, samo se zna za postojanje. Snimljen je u produkciji "Titan" filma Jakšić Danila.
Takođe film iz produkcije Titan filma. Film je našao Goran Crnojački, uporno tražeći po arhivu Jugoslovenske kinoteke. Više od polovine filma je snimljeno u Bečeju, te je zbog toga zbunjujući naslov i pravo je čudo da je i pronađen. Vredan film koji pored izuzetnog prikaza Pogače, snimaka parade i antologijskim borbama klinaca u pozadini.
Kratak dokumentarni zapis prikazivan u okviru mađarskog filmskog žurnala. Tokom aprilskog rata 1941. godine oboren je nemački avion koji se srušio negde na obali Tise u okolini Bečeja. Nakon pronalaska tela oba člana posade su sahranjena u Bečeju.
Film snimljen na osnovu romana Grozdane Olujić koja je gimnaziju završila u Bečeju. Učestovala je i u pisanju scenarija.
Bečejske novine br 858. od 10.06.1978. godine. U tekstu je radni naslov filma, kasnije promenjen u "Stići pre svitanja".
Foto: Dragiša Slavić
Ćuveni skok u kriglu Bate Stojkovića, odnosno Bate Kamenog
Screen shot: Goran Crnojački
Šta je to u ljudskom biću... Bečej 1980.
Bečejska pivara je prema nepotvrđenim podacima počela da radi još 1754. godine. Pamtila je dobra vremena, bila hvaljena zbog svog piva. Danas Pivara više ne postoji, a puste hale su tek svedoci prohujalih vekova. No, neću o Pivari, biće vremena, nego o jednom filmu kojem je poslužila kao idealan dekor. Radi se naravno o "Posebnom tretmanu", kultnom ostvarenju Gorana Paskaljevića koje je snimljeno 1980. godine. Paskaljević je za ovu "metaforu o otuđenom društvu koja polazi od ljudskih sudbina u sanatorijumu za alkoholičare" dobio Znatnu arenu za režiju u Puli, a ostvarenje je proglašeno za film godine u izboru jugoslovenske kritike. Milena Dravić je za ulogu Kaće nagrađena za najbolju sporednu žensku ulogu na filmskom festivalu u Kanu.
Jedna od najupečatljivijih scena filma svakako je skok Bate Stojkovića u džinovsku kriglu piva, koja je snimljena u Bečeju. E, sad, nije baš Bata skočio a ono u šta je skočio nije bilo baš pivo...
U svojoj knjizi "Oko filma" naš poznati scenograf, reditelj i scenarista Dragoljub Ivkov (inače veliki prijatelj Bečeja) opisuje događaj čiji je bio neposredni učesnik:
"Za potrebe filma napravljena je najveća krigla na svetu u koju je trebalo da sa krova skoči Bata Stojković. U euforiji, uz glumačko hvalisanje, Bata je izjavio da će skočiti pravo u sredinu (samo da kriglu malo primaknem zidu). Krigla je napravljena uz velike teškoće: niko nikad nije statički proračunavao pritiske u krigli piva, a ni debljina klirita nije odgovarala (klirit od koga su zidovi krigle napravljeni je plastična masa slična pleksiglasu, prim.). Drugim rečima bilo je potrebno nekako izmisliti vagon veštačkog piva sa penom i zagrejati vodu. Da, u krigli je zapravo bila voda a ne pivo a pivska pena je napravljena od šampona za kupanje.
Na dan snimanja punjena je krigla, voda je farbana bojom za kolače a pena napravljena od inostranog badedasa (pene za kupanje) i održavana vazduhom iz usisivača. Na krigli su se pojavile mikro pore iz kojih je u tankim mlazevima štrcala tečnost. Priznajem bio sam pod nervnim slomom kako će sve proći i da li će krigla izdržati još i skok sa krova. Bata se jedva popeo na krov i odmah odustao. "Ne pada mi na pamet", rekao je i sišao. (Usput, malo poznato je da je Bata Stojković tokom snimanja ozbiljno povredio ruku i da je sve vreme zbog toga bio veoma nervozan, gotovo incidentan, ali se to nije desilo prilikom skoka u kriglu.)
Ali Paskaljević je poznavao glumce i za svaki slučaj pozvao Batu Kamenog, kaskaderskog doajena, jedinog sposobnog i ludog za ovakav poduhvat. Kameni se iz bifea popeo na krov, pogledao i prokomentarisao: "Što je bre, burazeru, toliko primače zidu? Oćeš da me ubiješ?"
Tanki mlazevi su se umnožavali, čekao sam samo trenutak kad će krigla da se raspadne i nikakvo pomeranje nije dolazilo u obzir, trebalo je što pre snimiti scenu.
Mora da sam izgledao strašno kad me je Kameni potapšao po ramenu i rekao: "Nema veze, dobro je". Naravno, uz svu muku, Televizija Novi Sad, koja je trebalo da sve to ovekoveči, kasnila je. Napetost u ekipi je rasla i ja sam insistirao da se scena snimi što pre. Bata Kameni se popeo na krov, namignuo i skočio. Mene je oblio znoj i zažmurio sam. Snažan aplauz ekipe i posmatrača pozdravio je njegov uspeh. Tog trenutka se na kapiji pivare pojavila ekipa TV Novi Sad. Scena je snimana sa nekoliko kamera i uspela je. Očajan je bio samo reditelj TV Novi Sad. Bata Kameni je izašao iz krigle i primao čestitanja. A onda se obratio Novosađanima:
"Ajde, spremite se, jebo vas otac! Bata časti!"
Popeo se na krov i još jednom skočio u kriglu."
---------------
Sećam se novinskog članka (valjda iz Bečejskih novina) o snimanju filma. Postoje i danas retki svedoci koji su bili prisutni na snimanju ove scene. Dragoljub Ivkov je napravio dobru kriglu. Nadživela je i njega i Pivaru i još i danas stoji u njenom dvorištu, verovatno dozivajući prohujala vremena.
Goran Crnojački
objavljeno na FB 31. oktobra 2024.
Grupni portret s kriglom. U krigli je zapravo bila voda obojena bojom za hranu.
Scena iz filma, predavanje u Pivari sa radnicima kao statistima.
Bata Stojković pred samo snimanje scene nije hteo da skoči.
Sreća pa je Paskaljević predosetio da će Bata Stojković odustati.
Goran Paskaljević, Milena Dravić i Ljuba Tadić na festivalu u Kanu pred projekciju filma "Poseban tretman".
Krigla i danas stoji u nekom uglu Pivare koje više nema (foto: Hadnadjev.com)
Snimanje filma je propraćeno i u "Bečejskim novinama"..
"Bečejske novine" broj 1235. od 22. februara 1986. godine.
Članak pronašao Dragiša Slavić
"Bečejske novine" broj 1236. od 01.03.1886. godine.
Članak pronašao Dragiša Slavić
Fantast - Tvist
Kroz maglu se prisećam jednog francuskog filma koji je sniman sredinom 1980-ih na Fantastu. Nije tada bilo društvenih mreža niti su se informacije brzo širile, pa je ovaj događaj nekako brzo zaboravljen. Sada, zahvaljujući sajtu DUD (sve preporuke) vidim da je Bečej pohodila ekipa poznatih francuskih glumaca. Film se zove "Tvist ponovo u Moskvi", sniman je početkom 1986. godine, a režirao ga je Žan Mari Poare, upamćen pre svega po filmskom serijalu "Posetioci" sa Žanom Renoom. U glumačkoj ekipi bili su, između ostalih, Kristijan Klavije, Filip Noare, Bernar Blije i Marina Vladi, sve odreda poznata imena francuske kinematografije.
Po žanru je film je komedija koja je dobila prosečne i podeljene kritike. Uglavnom je opisan kao "satira brzog tempa o realnom socijalizmu sa ozbiljnim prizvukom". Svi se slažu da je gluma Filipa Noarea bila veoma dobra i da je nosila film. Tiražne francuske novine Le Figaro su ga opisale kao "primarno antikomunistički". Iako je imao dobru bioskopsku posetu (1,3 miliona gledalaca) "Tvist" je doživeo finansijski neuspeh obzirom na ogromne troškove produkcije koji se, preračunato procenjuju na preko 100 miliona današnjih evra. I još nešto. Ako dobro gledam, film uopšte nije prikazivan u Jugoslaviji.
Bečejski Fantast je "igrao" kuću ministra Alekseja u okolini Lenjingrada koja postaje poprište haotične jurnjave. Dvorac i okolina se vide u nekoliko lepo snimljenih kadrova pod snegom. Naročito dobro izgleda ruska trojka, saonice koje vuku konji kako ulazi u lepo osvetljeni zamak.
Sajt DUD prenosi članak iz Bečejskih novina (autor Vlastimir Jankov, tekst pronašao Dragiša Slavić) u kojem stoji da je tadašnji rukovodilac ergele na Jezeru Slavko Crveni izrazio zadovoljstvo saradnjom sa francuskim producentima. Istakao je i finansijsku i marketinšku korist koju će PIK i Fantast imati od snimanja. Glumci Filip Noare i reditelj Žan Mari Poare hvalili su gostoljubivost domaćina. Dana 26. februara 1986. tadašnja predsednica Skupštine opštine Bečej, Mileva Džakulin priredila je "skroman prijem za francusku filmsku ekipu", navodi se u tekstu.
Bečejske novine beleže i da je Marina Vladi, poznata kao veliki ljubitelj životinja, zamoljena da dâ
ime jednom ždrebetu koje je na ergeli u dane snimanja filma došlo na svet. Nazvala ga je Poljakov, što je njeno devojačko prezime (Marina Vladi je poreklom Ruskinja).
Zanimljivo je da snimanje u Bečeju u svojoj autobiografiji "Podsetnici" objavljenoj 1992. godine opisuje i Žak Fransoa, francuski glumac poznat po ulogama u Fridkinovoj "Nadnici za strah" i Zinemanovom "Danu Šakala", ali ne baš po poznavanju geografije:
"Bečej je mesto za koje verovatno zna samo filmska ekipa koja je tamo snimala "Tvist ponovo u Moskvi". Mesto se nalazi na granici Hrvatske i Mađarske (!) i sastoji se od osam ili deset kuća i svojevrsnog dvorca iz prošlog veka (!). Tamo je bila smeštena cela tehnička i umetnička ekipa. Imali smo i struju i tekuću vodu. Bernar Blije i ja krenuli smo zajedno iz Beograda, odakle je autom trebalo da pređemo samo 300 kilometara do tog lepog sela. Bio je februar, a na putu metar i po snega. Posle pet ili šest sati putovanja, nekoliko desetaka kilometara od Bečeja, naš se auto prevrnuo u jarak. Bilo je tri ujutro. Nigde nije bilo nikog, Blije mi je rekao da ne može da nosi svoj prtljag, pa sam ga poneo ja. Pešice smo stigli na odredište. Snimanje mi je ostalo u lošem sećanju zbog komplikovane šminke koju sam morao da nosim ceo dan. Bio sam nervozan i loše volje. Nisam se dobro osećao ni u Bečeju ni u Beogradu i snimio sam film a da ni sa kim nisam skoro ni reč progovorio".
Posle malo truda konačno sam pronašao dobru kopiju filma i isekao scene gde se vidi Fantast i njegova okolina. Ovaj tekst objavljujem uz zahvalnost veb stranici DUD, Svetislavu Hadnađevu, Vlastimiru Jankovu, Dragiši Slaviću i anonimnom ruskom blogeru koji mi je ustupio link za film.
Video: Fantast u filmu "Tvist ponovo u Moskvi". Nadam se da FB neće blokirati ova dva minuta.
Goran Crnojački
Ovaj TV film je prilično teško pronaći, snimljen je po romanu Gion Nándor "Engem nem úgy hívnak " u režiji Karolja Vičeka. U filmu je igrala glavnu ulogu Timea Salaš iz Bečeja, tada trinaestogodišnja devojčica.
Grupa dece statisat na snimanju fila. Levo nastavnica muzičkog Sonja Balog.
Foto: Ivan Bjegović
Bečejske novine Br.1354 od 23.07.1988.
Foto: Dragiša Slavić
proveriti, nije potvrđen podatak
Igrani film snimljen u produkciji DTV i dramskog studija "Feniks '95" iz Radičevića. Na osnovu pozorišne predstave za decu po tekstu Branislava Milićevića i u režiji Dragana Gavrića. Sam film je režirao Miomir Rajčević. Snimljen je 2001. godine. Gotovo u potpunosti je snimljen na Fantastu.
Nakon 20 godina od emitovanja prvog serijala, novih 15 epizoda "Fazona i fora" prvi put će biti posvećeno Beogradu i njegovim kulturnim vrednostima, rekao je Ršumović novinarima i dodao da ga "peče savest" što se ranije nije bavio srpskom prestonicom, koja "ima dovoljno čudesa da se o njoj snimi najmanje još 15 epizoda".
Prvi serijal "Fazona i fora" snimljen je 1985. godine u vojvodjanskom dvorcu "Fantast".
Od 1985. do 1993. godine prozvedena su još četiri serijala, a od 2002. do 2005. godine još pet serijala i tri specijalna novogodišnja izdanja "Fazona i fora". Emisije su snimane na Kopaoniku, Zlatiboru, Vrnjačkoj Banji, Budvi i ponovo u "Fantastu".
Izvor: Agencija "Beta", 27. decembar 2005. godine.
kod nas preveden kao Beli Đavo.
<nema pouzdanih dokaza da je snimljen u Bačkom Gradištu, osim tvrdnje u monografiji o Bačkom Gradištu.
Nije utvrđeno koji je film, ali se spominje neposredno u romanu "Glasam za ljubav" Grozdane Olujić.
Film "Rani radovi" iz 1969. godine, reditelja Želimira Žilnika, sniman je u Bačkom Gradištu. Ovaj film je osvojio Zlatnog medveda na Berlinskom filmskom festivalu 1969. godine. Izvro Chat GP, nepouzdan.
Snimljeno je još nekoliko epizoda: sa Zeljković Ivanom,
Kanal studio DAD su osnovali Dejan, Aca i Dimitrije 2020. godine sa ciljem da pomognu osobama sa invaliditetom, bavi se kulturnim, i verskim sadrzajima. Želja osnivača je da se svojim radovima predstave široj javnosti i tako privuku pažnju medijskih kuća sa krajnim ciljem da se angažuju na projektima u kojima bi mogli govoriti široj javnosti o problemima sa kojima se susreću.
Radovi studija DAD se mogu videti na linku:
https://www.youtube.com/channel/UCn3ilFI1orQqRxLd9uwUFMw
KAMELOT - Sacrimony, WAEL KFOURY - Al Gharam El Moustahil, Kifik Ya Wajaai, RIBLJA ČORBA - Užasno mi nedostaje, SENDI CENOV - Ne gledaj me tako, NEVENA ĐORĐEVIĆ - Tražim te po sećanju, KATARINA GRUJIĆ - Lutka, MATADOR - Time Code, MERIMA DŽAFIĆ - Ljubomora, DAVOR BADROV - Moja jedina, ŠERIF KONJEVIĆ - I ljubav ima kraj, ZDRAVKO ČOLIĆ -?, VESNA ZMIJANAC, SNEKI - Pijmo, Takni me takni ...
Dva spota sa najviše pregleda na You Tube snimio je 2015.g. popularni libanski pevač Wael Kfory koji imaju oko 50 miliona pregleda.
Podatke prikupio Zvonko Trajković