Literatura: Dušan Opinćal "Znameniti Bečejci", Bečej, Narodna biblioteka 2013.
(Bečej 1850 – Bečej 1932)
Otac mu je bio advokat Miloš Vlahović, majka Ljubica Stakić. Osnovnu školu je završio u Bečeju, a gimnaziju u je pohađao u Novom Sadu, Vrbasu, Pečuju i Budimpešti. Već tada govori četiri jezika. Opredeluje se za pravo, koje pohađa u Gracu i Budimpešti, gde i stiče dvostruki doktorat: iz pravnih i političkih nauka.Advokatsku praksu obavlja punih pedeset godina u Bečeju. Oženio se 1880. godine sa Eufemijom Martinović. Imao je četvoro dece: sina Miloša, takođe advokata, ćerke Sandru udatu Janković, Irinu, udatu za dr Latinčića i Teodoru udatu za Gedeona Dunđerskog, mlađeg sina Lazara Dunđerskog. Danas jedini njegovi potomci žive u Novom Sadu.
Kuća im se nalazila pored sadašnje tehničke škole, a pored "Velikog bioskopa". Družio se sa Urošem Predićem, Lazom Kostićem, Bogdanom Dunđerskim, kome je sačinio prvi testament.
Bio je predsednik i odbornik Srpske pravoslavne crkvene opštine i predstavnik Bečeja u Ugarskom saboru, pravni zastupnik advokatskog staleća i najstariji član advokatske komore Vojvodine...
Odlikovan je ordenom Ordenom Belog Orla petog stepana i ordenom sv. Save trećeg stepena....
Umro je u Bečeju 27. juna 1932. godine.
Teodora Dunđerski, rad Pavla - Paje Jovanovića, 1916. godina, fond Galerije Matice Srpske GMSU broj 6120.
Sofija Dunđerski, rad Pavla - Paje Jovanovića, oko 1930. godina, fond Galerije Matice Srpske GMSU broj 6119.
Na slici je pored Sofije njena omiljena kobila Fatima.
Teodora Dunđerski
1887-1965
supruga dr Gedeona Dunđerskog, Lenkinog rođenog brata. Rođena u Bečeju, u čestitoj porodici Vlahovića...
Osim što je bila udata za bogatog veleposednika i industrijalca, što je bila dvorska dama kraljice Marije Karađorđević i osim toga što je bila par godina birana za najlepšu ženu Novog Sada, ona je bila veliki humanitarac, od 1918. do 1924. goidne, do njegovog ukidanja predsednica Crvenog krsta Vojvodine. Izabrana je jednoglasno na čelo novoosnovanog Potiskog oblasnog odbora i na tom mestu bila do 1934. godine, kada je osnovan Banovinski odbor, kojim je predsedavala do 1936. godine. Više godina bila je i predsednica Dobrotvorne zadruge Srpkinja Novog Sada.
Imala je ugled otmene i obrazovane žene pa je izabrana za dvorsku damu kraljice Marije Кarađorđević. Dužnost joj je bila da dva puta nedeljno boravi na dvoru u Beogradu. Odlikovana je ordenom Svetog Save II i III stepena, Jugoslovenskom krunom IV stepena, Кrstom Crvenog krsta, bugarskim Damskim ordenom I stepena i belgijskim Crvenim krstom I stepena.
Upokojila se 23. februara 1965. godine u Novom Sadu, a sahranjena je u porodičnoj kapeli u Srbobranu.
Izvor: Zoran Subotički, FB. "Tvoj, moj, naš Bečej"
Nemanja Karapandžić, Projekat "BEČEJKE ZA SVA VREMENA"
Sofija Dunđerski rođena 1908. godine, unuka Ivana i Ljubice, ćerka mlađeg sina Lazara Dunđerskog Gedeona i Teodore Vlahović je bila prva žena jahač koja je na učestvovala 1930. godine na Beogradskom hipodromu na javnim trkama, po jednima je osvojila prvo mesto sa svojom omiljenom kobilom (Zvonko Trajković), a po drugima srebrni pehar sa konjem Rizi Bizi ( kustos Galerije Matice Srpske Jelena Ognjanović). Ono što je za sada potvrđeno je da je na konjičkim trkama učestvovala već 15. aprila 1928. godine na konjičkim trkama u Novom Sadu, sa konjem Klapec. Za 1930. godinu nismo pronašli podatak, ali je 1931. godine učestvovala na hipodromu u Zemunu početkom juna 1931. godine, kada je bila jedna od dama koje su se nadmetale (gospođica MIlica Dunić i gospođa Marija Desović). U skakanju parova je zajedno sa potporučnikom Milutinom Petkovićem je osvojila prvo mesto, učestovala je sa konjem Farzan. O ovome su pisale i novine tog doba.
Kažu da je jednom prilikom za vreme boravka u Rimu upoznala književnika i doplomatu Jovana Dučića, koji se u nju zaljubio, ali se ona ipak udala mađarskog grofa Dessefy Tivadara, za koga se udala 1937. godine u Budimpešti, odakle su bili prinuđeni da se isele za Argentinu 1945. godine. Grof je preminuo 1980. godine, dok godina njene smrti nije zabeležena.
Literatura: Dušan Opinćal "Znameniti Bečejci", Bečej, Narodna biblioteka 2013.
Izvori: Zvonko Trajković portal na FB "Tvoj, moj, naš Bečej"
novine: Zastava broj 83 od 14.04.1928. godine
Vreme od 05.06.1931. godine
Breme od 11.06.1931. godine.
Foto: Narodni muzej Beograd
Foto: Privatna zbirka porodice Ćirić. Skinuto sa interneta. Fotografije uklopio Goran Crnojački.
Veoma interesantna kombinacija fotografija iz više perioda. 1966, 1975, 1980 i 1982. Sa leve strane je na uglu hotel Imperijal, pravo ispred upravna zgrada Fadipa, ranije porodična kuća advokata Vlahovića, i sa desne strane "Veliki" bioskop. Bioskop Avala.
(1890–1972)
Dr Miloš Vlahović je rođen u Starom Bečeju, 25. maja 1890. godine uuglednoj advokatskoj porodici, od oca dr Ivana i majke Eufemije Vlahović, rođene Martinović. Osnovnu školu je pohađao i završio u Starom Bečeju, a I, II, i III razred gimnazije na srpskom jeziku u Novom Sadu. Potom se upisuje u višu gimnaziju na mađarskom jeziku u Segedinu, gde VIII razred završava 1909. godine.
Na osnovu podnete molbe, uprava Starobečejskog lovačkog društva ga prima za člana 10. juna 1909. godine, te ima obavezu da uplati u blagajnu društva 10 kruna za prijem u članstvo i 60 kruna za godišnju članarinu u 1909/1910. godini. Od tog mementa se razvija kod njega strast prema lovu, te je imao predivnu kolekciju lovačkih vrednih trofeja i mnogo drugih dragoćenosti, mnogo diploma i povelja.
Po završetku Pravnog fakulteta u Budimpešti stiče zvanje doktora pravnih nauka. U toku 1914. godine dobija poziv u vojsku i raspoređuju ga kao potporučnika Carske vojske u Beč, a kasnije, sve do 1918. godine, služi u Carskoj konjici. Po završetku Prvog svetskog rata, od 1919. počinje da radi kao advokatski pomoćnik u očevoj kancelariji. Sastavio je drugi testament Bogdana Dunđerskog.
Izvor: Csányi Feri, Đorđe Radonić, FB grupa "Tvoj, moj, naš Bečej".
Literatura: Dušan Opinćal "Znameniti Bečejci", Bečej, Narodna biblioteka 2013.