Ozren Krstonošić
Oskar Šoti
1943. Bačko Petrovo Selo - 2019 Bečej
Vojvođanski novinar, satiričar i humorista Đerđ Lajber, koji je više od 30 godina bio dopisnik lista „Mađar so“, „Dolgozok“, „7 nap“ i drugih listova vojvođanskih Mađara. Kao novinar i izveštač afirmisao se i na stranicama nekadašnjih „Bečejskih novina“, „Bečejsko Novobečejskih dana“, Radio Bečeja, a bio je i stalni dopisnik Radio televizije Vojvodine i Radio Novog Sada.
Godinama je sakupljao anegdote i dogodovštine iz svog mesta rođenja i okoline. Za života objavio je četiri knjige aforizama i humoreski. Poslednji susret sa svojim Petrovoselcima imao je 1. decembra prošle godine kada je predstavio svoju knjigu „Duboka razmišljanja“ koja je štampana dvojezično.
Izvor: Bečejski dani 05. februar 2019.
Foto: Bečejski dani
Bečej 10.08.1948. - 04.10.2018.
Rođen je 1948 godine u Bečeju. Završio je Filozofski fakultet Odsek Mađarskog Jezika i Književnosti. Novinarsku karijeru započeo je u omladinskom časopisu "Kepeš Ifjušag", a od 60-tih godina bio je urednik serije Mađarskog programa na Tribini Mladih u Novom Sadu, a istovremeno postao je spiker Radija Novi Sad. 1967 godine u rodnom Bečeju pokreće Nadmetanje u pozorišnoj umetnosti srednjoškolaca vojvođanskih Mađara. (kasnije KMV).
Čitav radni vek je proveo u RTV Novi Sad/RTV Vojvodine. Od 1970. do 1973. godine radio u Radiju Novi Sad, nakon toga pa sve do odlaska u penziju 2011. godine bio je zaposlen u TV Novi Sad i to kao saradnik, voditelj, urednik, urednik rubrike i zamenik glavnog urednika.
Nandor Kartag je bio inicijator i prvi urednik omladinske emisije na mađarskom jeziku TV Novi Sad. Pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju "Fagato" (Razgovor s povodom) na mađarskom jeziku. Pokrenuo je, uređivao i vodio emisiju iz kulture na mađarskom jeziku "Jelen-let". Pokrenuo je, uređivao i vodio versku emisiju na mađarskom jeziku. Njegovo ime se vezuje i za emisije " Napjaink" (Naši dani), zatim "Dobro veče, Vojvodino", "Panorama" i "Kerkep" (Kulturna panorama).
Osim uređivanja i vođenja TV Dnevnika i ostalih nabrojanih emisija, direktno je prenosio niz značajnih političkih, društvenih i kulturnih događaja, a od verskih događaja mise za Badnje veče, Uskrs, ustoličenja biskupa, obraćanja Pape itd.
Tokom karijere snimao je i uređivao brojne emisije iz kulture i portrete istaknutih ličnosti. Pisac je monografije Mađarske redakcije RTV.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattár
RTV
Izvor: RTV
novinar Dnevnika.
Odlaze ljudi...
Mnogo naših sugrađana nas je napustilo poslednjih godina. "Napustilo" - kakav eufemizam za smrt i umiranje...
Neki su otišli potpuno neprimetno. Stevan Živkov Andričin je tako otišao, pre izvesnog vremena: neprimetno. Jedan sanjar, osobenjak, svoj, apsolutno svoj. I usamljen.
Stevan je devedesetih godina otišao od ratnog ludila u Segedin, tamo je izdavao City focus, ulični magazin za kulturu i sva dešavanja u gradu. Nakon toga se vratio u Novi Sad i tamo pokrenuo isti magazin, pa je, vrativši se u Bečej, probao i ovde sa tim...Nije išlo. Ni tamo, ni ovde. Imao je ideju i plan da pokrene prvi sajam veganske hrane i veganstva kao načina života /"Vegan Planet/", pa su mu maznuli ideju svojevremeno. Ovde u Bečeju je hteo da napravi Muzej socijalističke revolucije, ma ceo grad da pretvori u neku vrstu Muzeja! Onda je počeo da se bavi zaštitom životinja, istorijom mučenja i zlostavljanja životinja koje se koriste za rad, zabavu, hranu...Snimao je filmove, maštao o holivudskom uspehu, radio na uvođenju edukativnih programa u škole na temu zlostavljanja životinja...Sve su to teme koje su ga udaljavale od svoje sredine, od ljudi sa kojima je živeo, uspostavljajući veze po celom svetu, gde je nalazio istomišljenike...
Steva je bio divan čovek, mrava u životu nije zgazio. Ne znam ni kako je umro, ni od čega...
Tako, neprimetno.
Zoran Subotički
Foto: Zoran Subotički
15.11.1960. - 20.01.2023. Novi Sad
Malo je onih koji su sa ovoga sveta otišli tako tiho i dostojanstveno, kao što je to učinio on, na Jovandan.
Mnogo je onih koji su ga poznavali.
Jer skretao je pažnju svojom pojavom, ponašanjem i šarmom i teško je bilo ne primetiti ga i ne zapamtiti ga.
I dok se kao mlad bavio košarkom, zahvaljujući svom elegantnom stilu i mirnoći dobio je nadimak Ščerbijak, i dok je radio na radio Bečeju gde je nenametljivim vođenjem emisija i razgovora sa sagovornicima plenio vrhunskim glasom, bio je omiljen među mnogobrojnim slušaocima, i dok je radio za Bečejski mozaik gde je pisao zanimljive tekstove i intervjue koji su bili nepretenciozni i autentični, ali zahvaljujući načitanosti, obrazovanju i višegodišnjem radu u prosveti izuzetno precizni i pismeni, bio je jedan od oslonaca tadašnje redakcije, i dok je radio u Gradskom pozorištu, gde je kao direktor pokušao da ponudi atraktivne i umetnički vredne sadržaje, uspeo je, čini se, nekako gospodski, da Bečej približi dešavanjima dostojnim velikim kulturnim centrima i potom kao urednik portala reciklaža.biz, gde se posvetio borbi za zaštitu životne sredine koju je istrajno nastavio i u bečejskom „Potisju“, uspeo je da širenjem znanja u ovoj oblasti doprinese plemenitom cilju.
Verovao je u ljude, verovao je i ljudima, pomagao je mnogima, imao strpljenja da sasluša svakog, a o svojim problemima nije pričao nikome i nikada. Uvek je bio vedrog duha i sve okretao na šalu, kao da nije želeo da opterećuje druge.
Tako je bilo i kada je pre nekoliko meseci završio u bolnici.
Izuzev njegovih najbližih malo je ko znao šta se zapravo dešava.
Tako je bilo i 20. januara kada nas je zauvek napustio Velimir Cvejanov Cveja.
Bečejski mozaik, 21.01.2023
Foto: Bečejski mozaik