Literatura: Dušan Opinćal "Znameniti Bečejci" Narodna biblioteka Bečej 2013.
1975 Bečej
Osnovnu školu i gimnaziju je završio u Bečeju, a zatim poljoprivredni fakultet Gödöllői Agrártudományi Egyetem, u Mađarskoj, gde je magistrirao i doktorirao. u periodu 1999-2002 na fakultetu Sent Ištvan radi kao profesor, a od 2003 godine je rukovodilac ogbranka fakulteta Sent Ištvan u Senti. Bio je i direktor >Gimnazije talentovanih učenika u Senti.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
ESZTELECKI Ilona
Bečej 11. januar 1952.
Gimnaziju je završila u Bečeju, a u Novom Sadu Tehnološki fakultet, prehrambeni smer. Magistrirala je 1990. godine. Objavila je više naučnih radova sa temom upotrebe soje u prehrambenoj industriji.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
projektant šlajza
(1856-1927) inženjer i vlasnik kupatila. . Kao učenik poznato bunardžije Žigmondija (Zsigmondy) dolazi u Bečej. Prvi arteski bunar na izbušio 1904. te godine na trg. Ukupnoje izgradio 5 bunara na području grada, osnovao je i jodnu banju, poznatu kao „Šošovo kupatilo“, sagradio je i parni mlin.
Literatura: Dušan Opinćal "Znameniti Bečejci" Narodna biblioteka Bečej 2013.
Lovačka ulica u Bečeju zvaće se ubuduće Ulica Dimitrija Mite Milovanova. Inicijativu preduzeća DTD „Srednja Bačka“ su na 46. zasedanju Skupštine opštine Bečej podržali i odbornici. Dimitrije Mita Milovanov rođen je 1912. godine u Bečeju, a kako se navodi u obrazloženju inicijative, on je imao značajnu ulogu u izgradnji hidrosistema Dunav – Tisa – Dunav. Stanovnici te ulice, zbog promene naziva, neće morati da izrađuju nova lična dokumenta,
Literatura: Opinćal Dušan, Poznati Bečejci, Bečej,2010.
Bačko Petrovo Selo 29. mart 1947.
MAšinski inženjer, U novom sadu je završio gimnatiju i Mašinski fakultet. Doktorirao na fakultetu tehničkih nauka 1985. godine. Redovan profeson na Novosadskom Univerzitetu, šef katedre.Objavio je 4 monografije i više od stotinu stručniih i naučnih radova. Bio je i podpredsednik Jugoslovenskog Društva za bezbednost saobraćaja, član svetskog saveta mađarskih profesora.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Prva žena doktor nauka u Austrougarskoj.
Bečej 24. februar 1957.
Osnovnu školi i gimnaziju završila u Bečeju, Diplomirala je na odseku za Hungarologiju Novosadskog univerziteta, magistrirala je 1988. godine, a doktorilrala 1993. godine. Objavila je više knjiga sa lingvističkim temama, kao i brojne radove u naučnim časopisaima. Redovni profesor Novosadskog univerziteta u penziji.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Bečej 3. jula 1951.
Osnovnu školu i gimnaziju završila u Bečeju, odsek hungarologije na Novosadskom fakultetu, magistrirala 1983. godine, a doktorirala 1993. godine. Univerzitetski profesor, član je više stručnih i naučnih udruženja. Objavila je više od 50 naučnih radova.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
(1899-1976), učitelj, lokalni istoričar. Učitelljku karijeru započinje na Arači, gde ga već tada zanima istorija Aračke crkve, o kojoj i piše značajno istorijsko delo „Pusztatemplom – Egy darab Szentföld. Az aracsi bencés apátság története „ (1970) koju objavljuje Temerinska plebanija.
професор историје,
Bečej 27. decembar 1938.
Nakon gimnazije u Bečeju, završava Višu pedagošku školu i hungaristiku na Univerzitetu u Novom Sadu. U Budimpešti 1974 doktorira humanističke nauke, oblast bibliotekarstvo, a u Nopvom Sadu 1985. godine dobija zvanje doktora književnosti. Od 1998. godine redovan profesor Univerziteta u Novom Sadu. istoričar književnosti, univerzitetski profesor. Dobitnik cviše nagrada i priznanja iz oblasti književnosti i bilbilotekarstva. Autor je više knjiga i objavila je više od stotinu naučnih radova kako u temlji , tako i u inostranstvu.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Bečej 16. mart 1956
Istoričar književnosti, osnovnu i sarednju školu završio u Bečeju, diplomirao mađarski jezik i književnost. Od 1989. godine živi u Mađarskoj, izdao više knjiga.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Foto.: Opinćal Dušan, Poznati Bečejci, Bečej, 2010.
Rođena je u Beogradu, 1929. godine, od oca Jožefa Šimonjija, knjigovođe, i majke Eržebet, domaćice, rođene Bon. Nekoliko godina po Marijinom rođenju, porodica se doseljava u Bečej, majčino rodno mesto. U Bečeju Marija završava osnovnu školu (1936-1944), a potom i gimnaziju (1944-1948). Na Filozofskom fakultetu u Beogradu diplomira istoriju 1952. godine. Magistarske studije završila je u Beogradu, 1980. godine, a doktorsku disertaciju odbranila je 1985. godine.
Po završetku studija vraća se u Bečej i pune 44 godine radi kao profesor istorije i latinskog jezika, sve do penzionisanja 1996. godine. Svoje znanje prenosila je pretežno učenicima bečejske gimnazije, ali je tokom decenija besprekorne prosvetne karijere povremeno radila u osnovnoj školi „Petefi Šandor“ i Ekonomsko-trgovinskoj školi.
Objavila je svoj magistarski rad u knjizi „Istorija novosadskog novinarstva do 1914. godine“, a doktorsku disertaciju u knjizi „Istorija mađarskog novinarstva na teritoriji današnje Vojvodine“.
Literatura: Opinćal Dušan, Poznati Bečejci, Bečej,2010.
Foto: S.H.
rođen je 1960. godine u Bečeju, gde je završio osnovnu i srednju školu. Studiirao je istoriju na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu. Do sada je objavio "Hram svetog velikomučenika Georgija u Bečeju 150. godina" (2001), "Jevreji u Bečeju" (koautor 2016), "Isidor Hadnađev ravnica će ga pamtiti" (koautor 2020).
učitelj, geograf. U Beču objavio 1902. godine knjigu „A Földrajzi előismeretek és Bács-Bodrog megye rövid leírása“.
(Bečej, 1847-1877.Novi Sad)
Geologija je nauka koja se bavi proučavanjem zemlje, njenog nastanka i procesa koji su je oblikovali, njenog sastava i strukture. Jovan Žujović (1856-1936) se smatra osnivačem geologije kao nauke u Srbiji. Njegove ideje nastavlja Jovan Cvijić. Međutim otac geologije je Bečejac Aleksandar Popović.
Rođen je u Starom Bečeju 10. decembra 1847. godine kao jedno od troje dece Vase i Sofije Popović. Njegov stariji brat Stevan je prvi u srpskoj književnosti priredio zbirku dečije poezije. U požaru koji je zahvatio Stari Bečej 1849. godine izgorela je porodična kuća Popovića koja se nalazila u centru grada pored pravoslavne crkve. Na temeljima izgorele crkve danas se nalazi kapela baronice Eufimije Jović. Vasa i Sofija su pokušali da vrate stari sjaj porodice ali iznenadna smrt Vase 1856. godine sprečila ih je u toj nameri. Devetogodišnji Aleksandar kao najbolji učenik daje časove slabijim učenicima i zarađuje sve prve novce i na taj način popunjava kućni budžet.
Na sednici Glavne skupštine Matice srpske 1866. godine na kojoj je prisustvovao i starobečejski učitelj Đorđe Glibonjski doneta je odluka da Aleksandar postane pitomac Tekelijanuma. Upisuje prirodne nauke na Filosofskom fakultetu u Pešti. Presudan uticaj na mladog i ambicioznog Aleksandra izvršio je profesor Jožef Sabo jedan od najznačajnijih geologa tog vremena. Između njih stvara se veliko prijateljstvo. U čast svom profesora Aleksandar dodaje svom imenu Šandor. Uzajmano veliko poverenje profesora i studenta bilo je na velikom iskušenju 1872. godine. Popović je tada na Fruškoj gori pronašao do tada nepoznati trahit. Trahiti su intermedijarne magmatske stene. Odmah je javio svom profesoru i saopštio mu šta je našao. Jožef Sabo je sa ponosom obavestio Mađarsko geološko društvo o pronalsku svog učenika. Međutim, jedan drugi profesor A.Koh, dolazi na Frušku goru da se lično uveri u pronalazak mladog naučnika. Na žalost, Popovića i Saboa ne nalazi ništa i sa velikom ironjom javlja da je veliku grešku učinio Popović. Profesor Sabo staje uz svog studenta i kreću zajedno na Frušku goru. Uočili su da je do greške došlo zahvaljujući vrednim radnicima koji su očistili teren gde je Popović vršio istraživanja. To nije obeshrabrilo njih dvojicu i oni nastavljaju dalje istraživanje. Posle godinu dana trahit je ponovo proinađen, te Popović i Sabo slave veliki uspeh. Na predlog Jožefa Saboa, Aleksandar Popović postaje član Mađaraskog geološkog društva a zatim i dopisni član Bečkog geološkog društva.
Njih dvojica su tokom 1874. godine zajedno istraživali Frušku goru i velik deo Srbije. Po povratku sa istraživanja Aleksandar Popović je 1875. godine objavio izveštaj na 19 strana pod nazivom „Geološke crtice u Srbiji“. Izveštaj je ponovo štampan 1977. godine Ovo delo kao i radovi Jovana Cvijića stoje rame uz rame u srpskoj geologiji.
Jedno vreme radio je kao profesor u Velikoj novosadskoj gimnaziji. Predavao je prirodopis, matematiku, a po potrebi fiziku, nemački, psihologiju i muzičko. Rad u gimnaziji prihvatio je kao veliki patriotski izazov.
Aleksandar Popović postaje jedan od najznačajnijih ličnosti tog vremena u Srpskoj Atini. Drži predavanja koja su prijatna ali istovremeno i duhovita. U Srpskom kolu održao je predavanjeo „O oku“ u kojem govori o značaju čitanja. Govori kako je čitanje veoma značajno za razvoj kratkovidosti i na naglašava kako su i naočare veoma jeftine te ih treba koristit i zaključuje „ Ali mi specijalno u Ugarskoj ne treba da se poplašimo da će to naočarsko doba skoro nastupiti jer u zemlji u kojoj još danas više od 60 odsto stanovništva ne znaju čitati ni pisati, u toj zemlji nema velike opasnosti od kratkovidosti“ (1)
Ni jednog trenutka nije odustajo od naučno-istraživačkog rada. Zajedno sa svojim profesorom priprema se za geološka istraživanja Bosne, Hercegovine, Crne Gore. Istovremeno predaje svoj doktorat kod profesora Saboa. U toku istraživanja Aleksandar Popović se razboleo od tuberkoloze i umire 12(24) februara 1877. godine u Novom Sadu. Sahranjen je sutradan na Uspenskom groblju. Aleksandrov brat, Stevan Popović, se u ime porodice u listu Zastava zahvalio lekarima koji su činile velike napore kako bi njegov brat ozdravio. Svima koji su prisustvovali sahrani a đacima je upitio Aleksandrove reči „ recite deci mojoj da se uvek tako vladaju kao da sam ja među njima“(2)
Saznavši za Šandorovu smrt, profesor Jožef Saboje izgovorio“Prijatelju samo ja mogu da ocenim šta je nauka izgubila smrću Šandorovom“(3)Njegovo savremenik Jovan Jovanović Zmaj piše rekvijem u kome kaže da veliki ljudi ne umiru jer se oko njegovog groba uvek okupe sledbenici a za mladog Aleksandra piše:
Geolog Sišao je
U one dublje slojeve
Naučnim gonama gonjen
Na svake žrtve sklonjen
U svoga življa stan“ (4)
Pored geoloških istraživanja Aleksandar Popović razmišlja i o karakteru svog naroda, Može se reći da njegove reči deluju proročki: “Ako dakle hoćemo i mi da živimo istinski, ako hoćemo da nas ne potisnu da ne padnemo u večni zaborav, onda moramo raditi sa svom snagom i u svakoj prilici. ...Radnja opet radnja nek je lozinka“(5)
Osim naučnim i pedagoškim radom Aleksandar Popović se bavio prevođenjem sa engelskog i nemačkog jezika. Prevodio je dela Šekspira, Šilera, Getea. Poput njegovog starijeg brata Stevana i on se bavio pisanjem poezije a u slobodnom vremenu svirao je violinu. Smatra se da je napisao prvu muzički kritiku kod nas.
Napomene:
1.Monografija“Aleksandar Šandor Popović, geolog“
2. Zastava broj 28.od 28.02.1877.
3.Monografija,
4.Isto,
5.Isto.
Dragiša Slavić
(1868-1944) sveštenik, botaničar. Pored svešteničkog poziva bavio se i ispitivanjem flore na području Bečeja. Godine 1908. na području Botre otkrio je do tada nepoznatu biljku. Glavno delo mu je objavlčjeno u Segedinu 1929. godine pod naslovom „Óbecse határának virágos növényei „.
etnomuzikolog i etnokoreolog,, rođena 19. avgusta 1981. godine u Bečeju. Osnovnu školu završila je u Bečeju kao i Osnovnu muzičku školu „Petar Konjović“ smer solo pevanje. Muzičko obrazovanje nastavlja u srednjoj muzičkoj školi „Isidor Bajić „ u Novom Sadu“ Na Fakultetu muzičke umetnosti u Novom Sadu diplomirala je pre roka sa temom „Svadbeni ceremonijla u Kikindi i okolini“ Radila je kao nastavnik muzičke kulture u osnovnoj školi „Milica Stojadinović- Srpkinja“. Doktorantske studije upisuje 2008. godine na Katedri za etnomuzikologiju na Fakultetu muzičke umetnosti u Beogradu. Doktorsku disertaciju „Plesna praksa Dinaraca u Vojvodini „ odbranila je 2010. godine. Vodila je žensku pevačku grupu u KUD“ĐIDO“.
Dragiša Slavić
Foto: S.H.
rođen je 19.avgusta 1990. godine u Vinkovcima. Doktorand je na studijskom programu Etnomuzikologija , muzičkog departmana Akademije umetnosti Univerziteta u Novom Sadu. Od 2015. godine je zaposlen kao nastavnik tambure u Školi za osnovno muzičko vaspitanje i obrazovanje "Petar Konjović" Bečej. Koautor je knjige "Isidor Hadnađev ravnica će ga pamtiti" (2020).
istoričarka umetnosti, viša kustoskinja za Zbirku likovne umetnosti od 17. do pol. 20. veka i Zbirku primenjene umetnosti Muzeja Vojvodine
Aleksandra Stefanov (Bečej, 1975) je diplomirala na Katedri za istoriju umetnosti Filozofskog fakulteta u Beogradu (2003). Interdisciplinarne master studije Evropske kulture (Euroculture programme) pohađala je na Univerzitetu Palacki u Olomoucu, R Češka i Univerzitetu Deusto u San Sebastijanu, Španija (2005-2006). Zvanje kustosa stekla je 2004. nakon pripravničkog i volonterskog rada u Muzeju Vojvodine (2003-2005).
Radila je u Galeriji Matice srpske od 2007. godine na mestu kustos-dokumentarista (2007-2010), a potom kao kustos za edukaciju i izložbe (2007-2013).
Od 2013. godine je zaposlena u Muzeju Vojvodine, gde je stekla zvanje višeg kustosa 2018. godine. Zadužena je za Zbirku likovne umetnosti od 17. do pol. 20. veka i Zbirku primenjene umetnosti Muzeja Vojvodine.
Saradnik je Srpskog biografskog rečnika Matice srpske. Glan je uređivačkog odbora za Rad muzeja Vojvodine. Član je Komisije za polaganje stručnog ispita Muzeja Vojvodine i Stručnog nadzora Matične službe Muzeja Vojvodine. Član je Muzejskog društva Srbije i Nacionalnog komiteta ICOM-a Srbije, kao i stručne grupe IKOM Srbija: Staklo.
Specijalistička obuka
1999 – 2002. Centar za konzervaciju Diana, Narodni muzej u Beograd, konzervator arheološke keramike.
Objavljeni radovi
– Nepoznati portret Miloša Jevrema Obrenovića iz Likovne zbirke Muzeja Vojvodine, „Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije“, VII, ur. A. Marušić, A. Bolović, Gornji Milanovac, 2022 (u štampi)
– Predmeti koji se odnose na dinastiju Obrenović u kolekciji Muzeja Vojvodine, „Obrenovići u muzejskim i drugim zbirkama Srbije“, VII, ur. A. Marušić, A. Bolović, Gornji Milanovac, 2022. (u štampi)
– Antropomorfna aždaja Steve Aleksića, „Pedeset priča iz Muzeja u doba korone“, ur. Tijana Stanković Pešterac, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2021, 76 –77.
– Sekreter sa crtežima i pejzažima Vojvodine, Isto, 96 –77.
– Bita kod Petrovaradina 1716. (avgust), Isto, 100 –101.
– Anthropomorphic Dragon from Steva Aleksić, „50 Stories From the Museum during The Times of Corona”, ed. Tijana Stanković Pešterac, Museum of Vojvodina, Novi Sad, 2021, 98 –101.
– Secretary with drawings and landscapes of Vojvodina, Ibid., 123 –124.
– The Battle of Petrovaradin 1716 (5 August), Ibid, 128–129.
– Umetnička dela iz županijskih i gradskih kuća Južne Ugarske u Likovnoj zbirci Muzeja Vojvodine, Rad Muzeja Vojvodine, 63, Novi Sad, 2021, 98–133.
– Dva akta u salonu Sava Šumanović Dela Save Šumanovića u kolekciji Muzeja Vojvodine – katalog izložbe, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2021.
– Projekat za decu Noć u Muzeju Vojvodine - Avanture Miša Harlampija, 2021, dostupno na www.muzejvojvodine.rs
– Slikarstvo Jana Bačura kao deo nematerijalnog kulturnog nasleđa – katalog izložbe, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019. (koautor)
– Snoliki svetovi Dorina Koltofeanua – katalog izložbe, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019.
– Dvorski portreti bez kralja – Mikan Aničić – katalog izložbe, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019.
– „Istorijat i razvoj zbirki za primenjenu i likovnu umetnost“, Spomenica Muzeja Vojvodine 1847 ̶ 1947 ̶ 2017, Novi Sad, 2017, 111–147.
– Muzej u Muzeju, Blago iz košnice – od Muzeja Matice srpske do Muzeja Vojvodine (1847-1947-2017), 2017 (kataloški deo za predmete likovne umetnosti)
– Slovačka naivna umetnost u: Iza gora i dolina – Tri veka Slovaka u Vojvodini (na srpskom i slovačkom), Novi Sad 2016, 265–287.
– Smrti nema, ima seoba – katalog izložbe u Umetničkom paviljonu Cvijeta Zuzorić, Beograd 2016 (koautor);
– Muzej za decu - Kreativan pristup komunikaciji sa decom, Rad Muzeja Vojvodine, br. 56. 2014. (koautor);
– Muzej za decu – brošura izložbe, 2014 (koautor);
– Katalog izložbe Lasla Dormana, Skriveni vojvođanski pejzaž / László Dormán, Rejtőzködő vajdásagi tájképek, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2014;
– Prikaz izložbe Velika Iza Vlaha Bukovca, izložba Spomen-zbirke Pavla Beljanskog u Domu Vojske Srbije u Beogradu, Rad Muzeja Vojvodine 55, Novi Sad 2014, 302–304.
– Katalog izložbe Robert Hammerstiel, Rijeka, Muzej grada Rijeke, 2013.
– Akvizicije Galerije Matice srpske 2001-2011, Novi Sad, Galerija Matice srpske 2012. (koautor);
– Potraga za blagom, dečji vodič kroz Galeriju Matice srpske, Novi Sad 2012 (koautor, prevedeno na engleski i francuski)
– From enthusiastic ideas to the realization of high quality programmes Educational Activities in the Gallery of Matica Srpska, ICOM-CECA WORLD NEWS, Issue. No 1, Dec. 2011 (koautor)
– Slike i zvuci- predstave muzičkih instrumenata na delima iz Galerije Matice srpske, u: Cerain Cookbook, Novi Sad 2010.
– Prevod evropskog priručnika opisa muzejskih profesija, u: Zbornik seminara za studije moderne umetnosti Filozofskog fakulteta, 128-133.
– Oseti umetnost. Interkulturalno iskustvo u muzejskoj edukaciji, Novi Sad, 2008, 83-117. (na srpskom i italijanskom jeziku), Novi Sad, 2009. (koautor)
– Katalog izložbe Radost života, crteži Tadije Janičića, Galerija Tableau, Galerija Vojvođanske banke, Novi Sad 2007.
– Dečije publikacije: Potraga za blagom, dečji vodič kroz Galeriju Matice srpske, 2012/13
Moj portret za muzej 2011/12, Čarobno životinjsko carstvo 2010/2011., Bio jednom jedan slikar... Paja Jovanović 2009/2010, Galerija Matice srpske, Novi Sad (koautorka);
Izložbe
– Izložba Dva akta u salonu. Dela Save Šumanovića u kolekciji Muzeja Vojvodine, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 28. decembar 2021 – 20. januar 2022.
– Retrospektivna izložba Jan Bačur – bard slovačke naivne umetnosti u Srbiji, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019. (koautor)
– Dorin Koltofeanu - Muzej Vojvodine 2019 / Dorin Coltofeanu – Muyeul Voivodinei 2019, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019.
– Dvorski portreti bez kralja - Mikan Aničić, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2019.
– Community voices and museum interpretation/reinterpretation of the common past, učesnik u projektu BMM Muzeja Vojvodine i Historijskog muzejom BiH, Sarajevo – Novi Sad, 2019.
– Čekajući na A, izložba Aleksandre Ilić, Muzeju Vojvodine, Novi Sad, 2018. (kustos)
– Zajednička izložba Majstor bojenog drvoreza Jožefa Domjana i Umetnost Balkana fotografa ̶ grafičkog umetnika Jožefa Kunoša (OFMCHUN ̶ a), 2018. (kustos)
– Dodir stakla - gostujuća izložba realizovana je u saradnji sa ambasadama Danske, Finske, Norveške i Švedske, 2018. (kustos)
– Blago iz košnice – Od srpske narodne zbirke do Muzeja Vojvodine (1847-1947-2017), 2017. (koautor).
– Muzej za decu, 2014 Novi Sad, /Bečej 2016, Zrenjanin 2017, Pančevo (koautor).
– Iza gora i dolina – Tri veka Slovaka u Vojvodini, 2016, (koautor).
– Izložba jedne slike Seoba Srba, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2016.
– Smrti nema, ima seoba , Narodni Muzej Pančevo, Umetnički paviljon Cvijeta Zuzorić, Beograd 2016 (koautor);
– Magična reč Žolnai, (kustos, autor segmenta Žolnai u Vojvodini), Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2016.
– Selektor radova izložbe slikara amatera ( udruženja Peart, Vir, Likum i Uls), Novi Sad, Subotica, 2016, 2015.
– Laslo Dorman, Skriveni vojvođanski pejzaž / László Dormán, Rejtőzködő vajdásagi tájképek, (autor) Muzej Vojvodine, Novi Sad, Kolegijum Hungarikum, Beograd, 2014, Kulturni centar Bačka Palanka, Kulturni centar Kanjiža, 2015;
– Predmet meseca: Najstariji likovni prikaz grada Novog Sada Portret baronice Eufimije Jović, Rođenje Hristovo, (povodom Božića 2014, 2015, 2018); Sveti Georgije Stevana Aleksića Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2014.
– Henri Mur – grafičar, Muzej Vojvodine, Novi Sad, 2014 (kustos)
– Robert Hammerstiel, Muzej grada Rijeke, Rijeka 2013. (autor)
– Minijature Roberta Hamerštila, Muzej Vojvodine, Novi Sad 2013. (koautor)
– Akvizicije Galerije Matice srpske 2001-2011, Novi Sad, 2012. (koautor)
– Sava Tekelija veliki srpski dobrotvor u Muzeju Hercegovine, u Trebinju i Vranju, 2012. (koautor)
– Portreti časnika i dobrotvora Matice srpske, Galeriji SANU, Beogradu 2011.
(kustos saradnik)
– Marica Radojčić, Galerija Matice srpske, Novi Sad 2009 (autor); Beograd 2009,
– Radost života, crteži Tadije Janičića, Galerija Tableau, Galerija Vojvođanske banke, Novi Sad 2007 (autor).
Kao kustos za edukaciju i izložbe Galerije Matice srpske učestvovala u osmišljavanju i realizaciji edukativnih programa, radionica i treninga za vaspitače, kao i organizaciji manifestacija (Noć Muzeja, Dani Frankofonije, Dan Galerije). Kao koautor i realizator radila je na godišnjim edukativnim programima za decu: Potraga za blagom, dečji vodič kroz Galeriju Matice srpske, 2012/13 (pohvaljen od Evropske muzejske akademija (EMA) i Hands On! International (HOI, Bolonja Italija), Moj portret za muzej 2011/12, Čarobno životinjsko carstvo 2010/2011., Bio jednom jedan slikar... Paja Jovanović 2009/2010., Slike i zvuci 2008/2009., Lepotice i junaci 2007/2008., Oseti umetnost: čitanje umetničkih dela putem čula, 2007/2008. (saradnja Galerije Matice srpske i Muzeja Dijeceze u Palermu, Sicilija), Moj portret za Muzej 2006/2007. Projekat dečjih radova Moj portret za muzej prezentovan u Palati UNESKO-a, Pariz, Francuska, (u saradnji sa Forumom slovenskih kultura Pariz – Minks ‒ Celje (2012/2013). Kao kustos za edukaciju i izložbe, radila je kao stručni saradnik na brojnim izložbama u Galeriji Matice srpske (2007-2013)
Kao učesnik ili izlagač učestvovala je na brojnim seminarima i konferencijama u zemlji i inostranstvu iz oblasti muzejske edukacije, muzeologije, menadžmenta u kulturi i zaštite kulturnog nasleđa.
Međunarodne konferencije - izlagač:
– 2021. Međunarodni seminar „Trijumf digitalnog? (International Colloquium Piranova #5: Triumph of Digital?), Forum slovenskih zemalja, Piran, Slovenija (onlajn).
– 2018. Konferencija Balkanske muzejske mreže Meet, See, Do, Solun, 2018. (član radne grupe za interpretaciju kulturnog nasleđa (BMN Interpretation Working Group)
– 2018. Međunarodna radionica Stories of the Balkans – Building capacity of museum professionals in interpretation and access to museums za interpretaciju kulturnog nasleća (BMN Interpretation Working Group) Balkanske muzejske mreže Meet, See, Do, Beograd, Sarajevo.
– 2016. Seminar: Reconnecting with Collections in Storage, Brussels. RE-ORG ICROM
– 2016. Seminar MEET SEE DO Balcan Museum Network, Skadar, Albanija
–2014. Međunarodni projekat ICCROM-a i UNESCO-a, radionica Reorganizacija depoa jugoistične Evrope RE-ORGSEE , Centralni institut za konzervaciju, Beograd.
– 2012. Seminar: Nove Muzeološke prakse. Skoplje, Makedonija (Forum slovenskih zemalja)