Deo autora je popisan na osnovu knjige Dr Šandor Pala "Bečejska bibliografija 1805 - 1944"
(1821–1897) sveštenik, pisac i pesnik, karijeru je započeo u Bečeju, pod imenom Hiador stihove objavljuje u listovima Regélő i Honderű, kao i u samostalnim izdanjima. Prevodio je Nakon revolucije 1848/49 odlazi za Pariz, gde pod imenom Durivage prevodi Jokaija i Petefija na francuski jezik.
moguće da je bio učitelj ili sveštenik, izdao nekoliko naslova oko 1830. te godine
isto kao Vlahović
isto kao Vlahović i Kuljančić
isto kao prethodni
isto kao prethodni
prikupljao narodne pesme, izdao zbirku „Bačvanske pesme“.
(1839-1900)
pravnik, pisac, organizator kulturnih aktivnosti, pokretač novina „Óbecsei Közlönt“, i sa Gondor Ferencom lista „Népbarat”. Objavljivao novele i zbirke pesama. Objavio roma o kompromisima „Megbukott a mama“ 1868. u Somboru.
(1885—1922) učitelj, pesnik
urednik „Seljaka”, istaknuti član više naučnih tela u Pragu, Budimpešti, Požunu, Berlinu, Briselu.. autor više naslova iz oblasti poljoprivrede.
učitelj u Bečeju 1845-46.te godine..Po odlasku u Sarajevo, napoisao je roman „Vuk Branković“.
(1852-1931)
advokat, urednik novina, mecena. Zajedno sa Sulik Jožefom 1888. godinepokreće prve značajnije gradske novine Óbecse és vidék. Istaknutu ulogu ima u razvoju karijere slikara Filep de Lasla, gde mu duže vreme kao mecena pomaže. Dao je značajan doprinos razvoju grada kao član opštinskog saveta. Bio je član parlamenta od 1901. godine.
izdao Zabavnik 1877. godine, istoričar i lingvista
(1861-1927)
lekar, pisac. Bavio se i prikupljanjem pesama i anegdota. Zbirka pesama „Tiszavirágok“, dok je u „Óbecsei nóták“ objavio prikupljene pesme.
(1863 – 1935)
lekar, urednik lista „Novo vreme“, osnovao sokolsko društvo.
(Bečej, 1866–1933)
Rođen je u Bečeju, otac mu je bio učitelj. pesnik, dramski pisac, nastavnik. Jedan od prvih socijalističkih pesnika, sarađivao je u više novina.
(1866-1936)
učitelj, urednik novina. Godina je bio urednik novina Óbecse és vidéke, u rukopisu je ostalo delo iz 1933. godine „Száz arckép a régi Becse közéletéből“. Delimično je objavljena u novinama "Tiszavidek" 1931-1933. godine.
(1870-1934?)
učitelj. Uzeo učešće i osnivanju lokalnih listova (Óbecsei Közlöny, Népbarát, Óbecsei Újság). Objavljivao radove sa pedagoškim temama.
(1871-1939)
pisac, slikar, nastavnik. Predavao je i u Bečeju, slikao je pejzaže i portrete. Poznate su mu novele, drame, kao i roman „Zorka“, koji se bavi nacionalnim pitanjima.Predavao je i u Bečeju. Preselio se za Segedin 1919. godine. Najbolji prijatelji su mu bili Juhász Gyula i Móra Ferenc kasnije József Attila. Pisao je za časopise Aradi Közlöny i Nagyvárad.
(1877-1943)
pisac proze. Glavni saradnik lista „ A Vajdasági Írás “ . Pisala je poeziju, besede, pripovetke.
(1892—?)
pesnikinja. Sarađivala u više listova (A Mi Irodalmunk, Hétről-Hétre, Kalangya). Stihovi su joj objavljeni u antologiji "Versei a Kéve" (1928), u svesci "Vagyunk", kao i u više almanaha.
(Mako, Mađarska 1894-1973) advokat u mladosti dolazi u Bečej, manjinski političar, organizator kulturnih dešavanja, urednik novina „Tiszavidék“.
(1894-1973) učitelj kantora, urednik lista „Stari Bečeji járás“ . Pisao je i poeziju, ali je uglavnom poznat po novelama. Knjigu „Mihál bácsi levelei“ je pisao u stilu Gardonji Geze.
Značajniji su i pozorišni komad "Muskátli" novele :" mosoly...könny", Bácskai kalászok
(1896-1975) pesnik. Zbirka pesama "Tiszamentén" objavljena 1922. godine.
( Senta 15. maj 1953)
pisac, pesnik, primenjeni umetnik, političar. Piše za Képes Ifjúság, urednik je od 1994 do 1998. godine. jedno vreme i predsednik Mađarskog kulturnog društva Petefi Šandor iz Bečeja. Podpredsednik opštine Bečej u mandatu od 2000. godine. Živi i radi u Bečeju.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Bečej, 1947.
Literatura: Dušan Opinćal "Poznati Bečejci"
( 22. jun 1968. Bečej)
Švajcarska književnica, nakon završetka Univerziteta u Cirihu, napisala je roman Fly Away, pigeon dobitnica Nemačke i Švajcarske nagrade za najboji roman na nemačkom jeziku 2010. godine.Bavi se i performanskom i muzikom. Pored nagrađenog romana napisala je još dva romana Im Schaufenster im Frühling Roman 2011. Suhrkamp Verlag 2017. godine iste godine Schildkrötensoldat.
Wikipedija
Foto: By Julian Nyča - Own work, CC BY-SA 3.0,https://commons.wikimedia.org/w/index.php?curid=14657737
23.11.1977. Bečej
Osnovnu i srednju školu završila u Bečeju, udata, majka petoro dece i danas Dunjina, Milanova, Sergejova i Nevenina baka.Trenutno je nezaposlena.Ceo svoj život je provela uz knjigu. Još kao maloj otac joj je kupovao knjige i tako joj usadio ljubav koja i danas traje.Prvu pesmicu je napisala, kako ona kaže, sa 7 godina.
Njena najpoznatija pesma "Šandor Bači" je objavljena u kulturnom časopisu "Književne vertikale" zajedno sa pesmom "Mani me Ostroga i svetog Nikole"
Priča Kofer zaboravljene ljubavi je objavljena u zbirci Nijanse vremena zajedno sa pričama četrdesetak priznatih i poznatih domaćih autora.
Neke od njenih pesama i priča možete pronaći na fb stranici lavanda u snegu.
Na Fejsbuku je Osnivač prve knjiške grupe "Čitajmo domaće" koja za cilj ima promovisanje domaćih autora i domaće književnosti.
S.H.
Foto: privatna zbirka Irene Marić
pisao verske udžbenike
priručnik iz mehanike
književnik
prevodilac
pesnik
napisao nagrađenu pripovetku
pisao prikaze o Petefiju i Marksu, teoriji relativiteta
pesnik
književnik
priređivao školske udžbenike
(1896—1975) pesnik. Napušta Jugoslaviju 1922. Zbirka pesama " A Tiszamentén" objavljena je u Bečeju 1922. godine.
(Novi Bečej 1893--19 )
Pisao pesme i novele, najpoznatiji mu je roman „Mindent meggondoltam és mindent megfontoltam” , novela „háborús könyv” je objavljivana u nastavcima u novinama " Reggeli Újság".. Jedno vreme je bio saradnik " Óbecse és vidéke".
(1929 Bačko Gradište -2004) , gimnaziju završio u Bečeju. akademik, istoričar književnosti, univerzitetski profesor, predavao na novosadskom univerzitetu, na odseku za mađarski jezik i književnost, urednik mnogih izdanja i knjiga. Redovan član VANU, vanredni član Mađarske akademije nauka i redovan Član SANU.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
(1935 Bačko Gradište -2023 Bečej)
U subotu, 18. novembra, napustio nas je bečejski advokat i pisac Đorđe Brankov. Bio je vanredno obrazovan intelektualac, vrstan poznavalac lokalnih prilika, vešt polemičar i duhoviti hroničar bezbrojnih anegdota o Bečeju i Bečejcima. Brankov je bio čovek od kojeg smo često prvi put čuli za neke savršene knjige, neku savršenu muziku, neke savršeno lepe žene, neke savršene filmove. Učestvovao je u svim inicijativama koje su imale za cilj da obogate kulturni život grada.
Brankov je 2001. napisao knjigu pripovedaka "Pričanja" i osam godina kasnije njeno dopunjeno izdanje "Pričanja bez nostalgije". Svoj je opus često nazivao "jednom i po knjigom", ali svi se slažu da je svaka od njegovih pripovedaka mala majstorija kazivanja, živopisna slika Vojvodine koja nestaje.
Đorđe Brankov je bio najredovniji posetilac kulturnih dešavanja u gradu. Pamtiću ga kao vedrog, šarmantnog i duhovitog čoveka. Đorđe je umeo da nas zainteresuje svojim pričama, da nas posavetuje i usmeri, a da smo njegovih poruka postali svesni tek mnogo kasnije. Iza sebe je ostavio ogromnu prazninu.
Kratka biografija:
Đorđe Brankov rođen je 21. septembra 1935. godine u Bačkom Gradištu. Otac Vojislav mu je bio kolar a majka Jelena krojačica. Diplomirao je pravo i kao advokat radio u Bečeju od 1969. do 2006. godine. Bio je kraće vreme dopisnik novosadskog Dnevnika iz Bečeja. Od 2008. do 2016. godine član uredništva književnog časopisa Tisa iz Bečeja. Napisao knjigu pripovedaka Pričanja 2001. godine, a njeno drugo izdanje 2009. godine sa naslovom Pričanja bez nostalgije (sa pet novih priča). Knjige su predstavljane dva puta u Novom Sadu, Beogradu, Somboru, Senti i Bečeju. Svojim tekstovima ili lično knjige Đorđa Brankova promovisali su Vujica Rešin Tucić, Boško Tomašević, Boško Ivkov, Grozdana Olujić, Radoslav Dorić i mnogi drugi.
Neuobičajeno za ovakve tužne prilike, ali ova sjajna fotografija kao da je iz nekog filma francuskog Novog talasa. Đorđe Brankov (desno) i Milenko Šustran. Mislim da bi je iz mnogo razloga i Đorđe odabrao.
Goran Crnojački
časopis "Tisa"
(Bačko Petrovo Selo 13. april 1932.)
Učiteljica, piše bajke za decu i udžbenike. Objavilo je preko 300 bajki i priča za decu, radio drame i drame za decu, kao i scenario za TV film "A nagy titok". Živi u Novom Sadu.
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
(Bačko Petrovo Selo 21. maj 1955.)
Nastavnik, pisac, završio osnovnu školu u Bačkom Petrovom Selu, u Bečeju gimnaziju, zatim Univerzitet u Novom Sadu. Direktor škole u Bečeju, a zatimu Bačkom Petrovom Selu. Dobitnik više književnih nagrada. Napisao zbirku novela "Abban az utcában", uredio CD o Bačkom Petrovom Selu, napisao knjigu o Bačkom Petrovom Selu "Péterréve az idők sodrában".
Izvor: Hódi Éva – Hódi Sándor, "Ki kicsoda 2004" Vajdasági Magyar Közéleti lexikon, A Széchenyi István stratégiakutató és fejlesztési intézet kortárs kép - és adattára
Devojačko Rodić, rođena je 1939. godine, objavila je kao autorsko izdanje 2013. godine knjigu "Sećanja", sa verovatnim radnim naslovom ""Nas desetoro u Mileševu" (malo neslaganje u ISBN kategorizaciji i postojanje dva različita broja). Vredno svedočenje o nastanku sela Mileševa i Drljana, kao i načina života u posleratnom vremenu.
časopis "Tragovi u pesku" vodi Milica Mirić. postoji od 19. avgusta 2008. godine. U pripremi je deseta knjiga "Tragovi u pesku".
Petar Stokić. Rođen 1924.godine. Tokom rata je završio Učiteljsku školu u Somboru a kasnije i Višu pedagošku u Novom Sadu. Službovao je kao učitelj u raznim seoskim školama. Bio je urednik raznih stranica i novina i časopisa za decu: Dečje novine, Zmaj, Kekec, Mali Kekec, Zeka , Male novine, Zrenjanin, Sremske novine za decu, Oslobođenje. Sarađivao je sa redakcijama dečijeg programa Radio i Tv Novi Sad, Beograd i Sarajevo. Tekstovi su mu štampani u u bukvarima, čitankama i priručnicima za osnovnu školu.
Štampao je i objavio više knjiga za decu: Hajde da budemo ozbiljni,Rastu deca pa rastu i pesme, Žuti ključić (bajka), Kosta s mosta, Belo jagnje i vukovi (bajka), Pesme su moje igračke, Zeleni đerdan na putu (roman).
Petar Stokić je dobio „Oktobarsku nagradu“ grada Bečeja i nagradu „Stražilovo“.
Bio je oženjen a želeo je da mu epitaf, kraj dvojice sinova,Ljubomira i Srbislava, bude: „ Učili smo decu slova, ona stara – njima nova, i kako se čita, piše, a hteli smo mnogo više. Sve je prošlo, sad je kasno, jer kroz život protrčasmo.“
U rukopisu su mu ostale knjige Starobečejske lati i poema Gospode, pomiluj nas. Nedovršena knjiga za decu.
Petar Stokić je umro u Bačkom Petrovom Selu, 17.marta 1997. godine. Sutradan je sahranjen u svom Molu.I to nije kraj njegove igre, kako je znao da se zapita.
Sa FB Stranice UG Mol u srcu.
vodi Dragan Savić