Maćaš Zelerin (1831-1893) se smatra pionirom građevinske industrije u Mađarskoj i Austro-Ugarskoj, ali o njemu je relativno malo podataka. Bio je veliki inovator, prvi je počeo da uvodi gasno osvetljenje u Budimpešti. Bio je i pionir industrije sanitarnih uređaja i mašina za zagrevanje i ventilaciju. Učestvovao je u izgradnji velelepne zgrade mađarskog parlamenta u kojoj su primenjena neka njegova građevinska rešenja. Njegov sistem rasvete budimpeštanske opere smatran je u to doba revolucionarnim. Zapošljavao je limare-umetnike pa mu se pripisuje majstorski rad na ukrasima na krovu Parlamenta, kapija na Baziliki Svetog Stefana i figure na čuvenom kafeu "Njujork" u Budimpešti. Zelerinova kitnjasta kupatila su bila pojam luksuza i lepote. Mnoge bogate porodice su želele samo njegove limene sobne kade, kao simbol ultimativnog prestiža.
Kažu da je, više iz zabave, patentirao mašinu za "veštačku kišu" koja je u pozorištima bila korišćena kao do tada neviđen scenski efekat. Izum je kasnije našao veoma važnu primenu, kada je doradom unapređen u sistem za gašenje požara. Zahvaljujući ovom izumu od vatre je dva puta spaseno pozorište u Minhenu.
Za svoje patente, uređaje za prečišćavanje vazduha i vode Zelerin je nagrađen zlatnom medaljom na Londonskom zdravstvenom kongresu. Poneo je i Orden zlatnog krsta za zasluge sa krunom i Orden Franca Jozefa. Zelerinova radionica je uradila i pokrivanje krova crkve Presvetog trojstva u Somboru.
Legenda kaže da je Zelerin bio toliko zauzet projektima da nije primetio da su ga njegovi najbliži saradnici - šef finansija, blagajnici i knjigovođe pokrali i doveli do bankrota. Razočaran i potpuno slomljen, izvršio je samoubistvo skočivši u Dunav sa Margit hida 17. juna 1893. Njegova nekad toliko uspešna firma likvidirana je 1907. godine.
Na bečejskoj železničkoj stanici, potpuno nadrealno, i danas stoji česma fabrike koja je u svoje doba bila simbol luksuza i prestiža. Iako je to danas samo pohaban komad lima, na Zelerinove proizvode su čekali evropski dvorovi, a njegova dela su izložena u muzejima tehnologije i industrijskog dizajna.
Goran Crnojački